Čitalac je poslao pismo u kojem traži da se i organi IZ-e uključe u rješavanje problema stambene izgradnje na mezarju, preko puta hotela, u samom centru Travnika. Kaže da se na navedenom mezarju namjerava izgraditi oko 150 stanova, da bi se, kao nekada, za prodato mezarje IZ-e u Travniku izgradio objekat sa poslovnim prostorijama sadašnjeg objekta Odbora IZ-e Travnik. U prilogu ovoga dopisa nalazi se i kopija pismenog saopćenja vjersko-prosvjetnog referenta. U ovom saopćenju se navode stavovi kompetentne islamske uleme o ovom pitanju koji su potkrijepljeni dokazima iz Kur’ana, Sunneta i prakse muslimana. Po njegovom mišljenju nisu se stekli uslovi predviđeni šerijatskim propisima da bi se dio mezarja mogao od IZ-e otuđiti, svejedno što se nudi u zamjenu izgradnja poslovnih i stambenih prostorija Odboru IZ-e Travnik.
Ibrahim Džananović kaže da je osnovna svrha uvakufljavanja da se postigne trajna sadaka, a sam vakif ima sevab onoliko koliko uvakufljeno dobro traje i služi svojoj namjeni. Muhammedova, a.s., poruka po kojoj se vakuf ne može prodati, pokloniti, ni naslijediti, jedno je od osnovnih šerijatskopravnih načela. Mezarja, općenito uzevši, spadaju u vakufe, kao i džamije.
Pitanje prodaje i zamjene vakufske imovine, posebno nekretnina, u islamskom svijetu je vrlo rano aktuelizirano i detaljno elaborirano u šerijatskopravnim djelima. Naime, pojedini vakufi su, tokom vremena, ekonomski slabili zbog različitih okolnosti: požara, poplava, itd., a u nekim slučajevima su zbog izmijenjenih društvenih okolnosti gubili svoju prvobitnu namjenu, pa je javni interes zajednice (maslahatu-l-'āmmah) nalagao da se takav vakuf u nekretninama zamijeni za drugu odgovarajuću nekretninu ili, u krajnjoj nuždi, proda, a za dobijeni novac kupi zemljište, ili građevine koje će davati veće prihode i biti trošeni u one svrhe u koje je prethodnom vakufnamom bilo određeno.
Dakle, u šerijatskom pravu poznato je načelo javnog interesa, ali, isto tako, postoje i pravila ko je nadležan da odlučuje o tome šta je javni interes, a šta nije.
Odluke o tome šta je interes zajednice donosile su same halife, a kasnije su njihovi prerogativi, o ovim pitanjima, prenijeti na nadležnu vjersku vlast i islamske učenjake. U našem vremenu to su samo odbori IZ-e i mešihati i to pravo se, ni na koji način, ne može prenijeti na bilo koga drugog.
Poznata su šerijatskopravna načela da u nekom mjestu i vremenu nešto može biti dopušteno, ali u drugom to isto može biti zabranjeno. To zavisi od različitih okolnosti i uslova u kojima muslimani žive. Nije isto dislocirati mezarja u Egiptu i u BiH.
Ima li se u vidu činjenica da islam zabranjuje kremiranje, već strogo određuje način ukopavanja umrlih, bit će nam jasno da se izraženi prostor za novim mezarjima može ublažiti aktiviranjem starih i ponovnim kopanjem u njima.
Tekst pripremio: mr. Hfz. Muhamed Čajlaković
Naslovna
