Spremni uvakufiti i po milion KM

Spremni uvakufiti i po milion KM

Da se Bošnjaci sve više upisuju u vakife, svjedoči i to da je za narednu, 16. sjednicu Vijeća muftija, pripremljeno oko 50 novih uvakufljenja, kaže dr. Zajimović

Da neki ljudi nisu darovali dio svoga imetka, a pojedinci i cijeli, lica naših gradova, ulica, trgova, lica naših života bila bi potpuno drugačija.

Da Gazi Husrev-beg nije ništa sagradio, na šta li bi Sarajevo danas ličilo?

No, kako ovo nije priča o davnim dobročinstvima učinjenim u ime Boga, pitamo dr. h. hfz. Senaida Zajimovića, direktora Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH, ima li danas vakifa?

- Uvakufljenje je duboko ukorijenjeno u životu i tradiciji ovdašnjeg čovjeka. Vrlo sam sretan što mogu reći da se broj vakifa iz mjeseca u mjesec uvećava, ističe Zajimović, napominjući da je najviše uvakufljenja u vjerskim, socijalnim i obrazovnim oblastima.

Usrećiti drugoga

- Nije rijetko uvakufljenje nekretnina za stanovanje profesora vjerskih škola, imama, učenika i učenica. Često je i uvakufljenje za izgradnju obrazovnih ustanova, ali i objekata koji pomažu socijalno, zdravstveno ili na bilo koji drugi način ugroženim u našem društvu. Takva su uvakufljenja za Roditeljsku kuću na sarajevskom Jezeru, ili za onu u Tuzli, koju će, ako Bog da, zajedno sa Udruženjem Srce za djecu oboljelu od raka, IZ uskoro početi realizirati. Brojni su i drugi vakufi kojima naš čovjek, ne žaleći svoga imetka ni truda, želi olakšati drugima život, govori Zajimović. A da se Bošnjaci sve više upisuju u vakife, svjedoči i to da je za narednu, 16. sjednicu Vijeća muftija, pripremljeno oko 50 novih uvakufljenja.

image
Hafiz Zajimović ovih dana na hadžu

- I u godinama između onih kada je došlo do ukidanja Vakufske direkcije, 1959. godine i njenog oživljavanja 1997. godine, dešavala su se uvakufljenja. Naš čovjek ima potrebu da usreći drugog, da izazove osmijeh na licu drugoga, i da se na taj način priključi plejadi velikih filantropa, kao što su bili Gazi Husrev-beg, Gazi Isa-beg,i drugi veliki vakifi, zahvaljujući kojima su nastali mnogi veliki bh. gradovi, govori Zajimović, naglašavajući da mi i danas imamo uvakufljenja koja bi se mogla porediti s periodom zlatnih vakifa.

- Pojedinci su spremni uvakufiti i po milion maraka. Imate ljude koji sami izgrade džamiju, ili kuću za povratnika, ili most, ili, kao u Tešnju, ljudi su spremni podići objekat za djecu s posebnim potrebama, kaže Zajimović, dodajući da Vakufska direkcija IZ BiH u posljednje vrijeme zagovara princip zlatnog partnerstva: kada se za realizaciju nekih projekata u interesu društva zajedno uključe javni sektor, tj. država, njeni organi i institucije, privatni i civilni sektor, u šta spada, naravno, i Vakufska direkcija.

image
Begova džamija i Sahat-kula, prepoznatljivi simboli Sarajeva

- Ima i mnogo uvakufljenja izvan BiH, jer Vakufska direkcija upravlja i vakufima izvan naše države, (u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji), ali i u bošnjačkoj dijaspori širom svijeta. Tamo se gradi veliki broj objekata, ili se kupuju u svrhu zbrinjavanja i organiziranja džemata, tako da mi već sada možemo govoriti o vrijednosti uvakufljene imovine na području bošnjačke dijaspore u iznosu od nekoliko stotina miliona eura. Za sve to su zaslužni naši ljudi, koji se, nerijetko, i sami mnogo čega odriču, ali ne žale uvakufiti imetak. Divim se tim našim ljudima, i želim da i u ovoj prilici istaknem njihovu svjesnu žrtvu, kaže dr. Zajimović.

Uvakufljenja ima i u bh. entitetu Republici Srpskoj, gdje neki Bošnjaci izražavaju i želju da kompletnu svoju imovinu uvakufe.

Zajimović tvrdi da se, u cjelini gledano, radi o vrlo vrijednoj imovini, ‘u šta spadaju ne samo parcele nego i kuće izgrađene nakon rata i u koje su uložena milionska sredstva’.

- Princip IZ-a je da selektivno pristupimo toj vrsti uvakufljenja, jer je interes IZ-a, kao institucije koja okuplja najveći broj Bošnjaka, da oni ostanu vlasnici imovine u tom entitetu, a ne da je uvakufljuju za potrebe vjerske zajednice. Mi ovdje dajemo prednost nacionalnom interesu u odnosu na uvakufljenje. Znate i za stav IZ-a da pomogne Bošnjacima sačuvati svoju imovinu u kontekstu primjene zakona koji se tiču premjera, katastra, plaćanja poreza, govori dr. Zajimović.

Procedura uvakufljenja počinje izražavanjem želje.

image
Uvakufljenje je duboko ukorijenjeno u životu i tradiciji ovdašnjeg čovjeka/

- Vakif napiše svoju izjavu, ovjeri je kod notara, i dostavi u Medžlis, odnosno džemat, na čijem području želi uvakufiti nekretninu. Medžlis svu dokumentaciju šalje Vakufskoj direkciji, koja komisijski odlučuje ili razmatra tu izjavu vakifa, razgovara sa njim, pa i o tome da li je svrhu uvakufljenja moguće realizirati. Recimo, ako je objekat namijenjen za smještaj studentica s određenog područja, a tih studentica nema, onda ćemo, naravno, sugerisati vakifu da promijeni namjeru. Želja vakifa je za nas sveto slovo, ali iz objektivnih razloga, vakif nekad prihvati naš prijedlog, govori Zajimović, ističući da se uvakufljenje ne prihvata po svaku cijenu, a javljaju se i problemi.

Koja je svrha

- Nerijetko se uvakufe dulumi zemlje, a i ono što već imamo teško je staviti u funkciju. Dovijamo se na razne načine, nije lahko, kaže Zajimović, koji želi razbiti jednu predrasudu, da su svi vakifi izuzetno bogati ljudi.

- Ima dosta uvakufljenja siromašnih, odnosno slabije imućnih osoba, koji su, u odnosu na to koliko ukupno imaju, uvakufili više nego bogati. Nije pravilo da je bogat čovjek istovremeno i najveći vakif. To se može vidjeti i na manifestaciji Dani vakifa kada promoviramo najboljeg vakifa. Nama nije kriterij da je neko uvakufio najviše. Ne ulazimo ni u čiju namjeru, ova je, uostalom, između vakifa i Boga, ali gledamo kako živi vakif, čime se bavi, koja je svrha uvakufljenja. Recimo, neko upošljava više od 300 ljudi, i uvakufi neki iznos. Nije isto ako njegovi radnici imaju solidne plate, plaćeno osiguranje, topli obrok, ili rade od jutra do sutra, čekaju kada će dobiti crkavicu. Uvijek kažemo da je danas najveći vakuf ako su radnici zadovoljni. Mene motivišu ljudi koji žive skromno, koji nemaju velika primanja, ali su spremni pomoći drugima. Često, kada govorim o tome, pomenem primjer američke pralje, koja je decenijama štedjela i sakupila oko 200.000 američkih dolara, te ih dala siromašnim studentima na Mississippi Univerzitetu. Imamo i mi takvih Bošnjakinja. U Tarčini živi jedna od njih, i sama je u potrebi, ali što joj drugi dadnu, ona opet daje za učenike Medrese Osman ef. Redžović, govori h. hfz. Zajimović, napominjući da je mnogo ljudi koji su ga svojim vakufima ganuli, a najveći broj njih ne žele ići u javnost. No, i IZ u BiH je vakif.

image
/

- U vrijeme katastrofalnih poplava, IZ je najmanje 30 kuća sanirala. Iz sredstava vakufa dodjeljuje i preko 1100 stipendija, od 100 do 500 KM, koje su, takođe, dio vakufa. Tu su i stipendije rahmetli predsjednika Izetbegovića, koji je za potrebe studenata uvakufio 5.000.000 KM od nagrade dobijene u Saudijskoj Arabiji, čime se godišnje stipendira oko 150 studenata, ističe dr. Zajimović, dodajući da je veoma važno shvatiti kako je davanje - velika blagodat.

- Nažalost, u kontekstu kolektivnog sjećanja, kao narod, mi zanemarujemo i sjećanje na Gazi Husrev-bega. Ali nema dana u kojem se ovaj najveći vakif ne spomene makar nekoliko stotina puta. Pola milenijuma mu se uči hatma u Begovoj džamiji. Isto je i s drugim vakifima, pogotovo onima čija imena nose naše medrese. Zato je najbolji recept, ako hoćete da živite u sjećanju ljudi i nakon smrti, da dotaknete njihova srca u datom trenutku onim što je njima potrebno, kaže dr. Senaid Zajimović.

Preuzeto sa: www.oslobodjenje.ba