Historijat vakufa u BiH, trenutno stanje i perspektive

Vakufi su šerijatski utemeljene i osmišljene organizacione forme za činjenje dobrih djela, na kojima je u dobroj mjeri, uz zekat, kao jedan od stubova islama, u materijalnom pogledu počivala islamska civilizacija.

Po riječima uvaženog alima, rahmetli Mehmeda Ali Ćerimovića: "Vakuf ima pobožnu i dobrotvornu svrhu. Vakuf je sredstvo, vasila ili put, kojim se približuje Bogu i stiče Njegovo zadovoljstvo. To je put, kojim se dolazi Svemogućem i Njegovoj nagradi i oprostu grijeha, na onom svijetu, ako to čovjek sa dobrim nijetom, dobrom namjerom čini."

U izgradnji institucije vakufa, općenito, a posebno u Bosni i Hercegovini su učestovali svi slojevi muslimanske zajednice, pa čak i siromasi, koji su sa skromnim sredstvima ili radnom snagom u vidu: kopanja bunareva, izgradnjom česama, pravljenjem puteva, kalemljenjem voća i slično učestvovali u izgradnji institucije vakufa.

Vakifi su kroz bogatu bosansko-hercegovačku historiju gradili: džamije, mektebe, medrese, mostove, česme, hamame, hanove, kuće, mlinove, pekare i dr., u želji da im se i nakon njihove smrti pišu dobra djela.  

Vakuf, kao specifičan institut je kroz burnu historiju Bosne i Hercegovine, u posljednjih šest stoljeća, dao značajan doprinos u: vjerskoj, ekonomskoj i socijalnoj sferi razvoja šire društvene zajednice. Svakako, to se najviše odnosi na osmanski period, a naročito na XV, XVI i XVII stoljeće, koje možemo nazvati i «zlatno doba» osmanlijske uprave u Bosni.

Na brojnim poljima, institucija vakufa je imala ogroman značaj i odigrala je važnu, a često i ključnu ulogu u ukupnom razvoju u Bosni i Hercegovini. Vakufi su imali naročiti značaj u sferi ekonomije, vjerskog života, kulture, prosvjete, urbanog razvoja, itd. Kako vidimo, institucija vakufa, posebno je njegovana od strane osmanske države i njenih najviših uglednika-sultana, vezira, beglerbega, sandžakbegova, pa i mnogih drugih, više ili manje bogatih pojedinaca, bila je vrlo značajna za nastanak brojnih naselja i njihov dalji urbani razvoj. U nauci je već prihvaćena teza da je uloga vakufa u nastanku i urbanom razvoju gradskih naselja u našoj zemlji tokom osmanskog perioda bila čak od primarne važnosti.

U svakom vakufu jasno se mogu izdvojiti dvije grupe sadržaja:

a) Prvu grupu čine oni sadržaji koji instituciji vakufa obezbjeđuju i donose određene prihode za nesmetano njegovo funkcionisanje. Tu spadaju razni građevinski objekti: hanovi, dućani, magaze, različite zanatske radnje, kuće i stanovi za iznajmljivanje, zatim različite zemljišne nekretnine kao što su gradilišta, kućišta-milići, vrtovi, bašče-voćnjaci, njive-oranice, livade i pašnjaci, šume i dr. U ovu grupu često spadaju i značajna materijalna sredstva u novcu ili plemenitom metalu, koja se daju na zajam građanima uz interes (priplod) i na taj način povećavaju ekonomske mogućnosti vakufa.

b) Drugu grupu čine oni sadržaji koji zbog vršenja brojnih javnih i uslužnih gradskih funkcija i djelatnosti troše materijalna sredstva, prikupljena putem zakupa, kirije, idžare ili zajma na ime prethodno navedenih sadržaja. Ovoj drugoj grupi pripadaju razni objekti i razne djelatnosti javnog, vjerskog, kulturnog, prosvjetnog, komunalno-higijenskog, dobrotvornog i drugog karaktera, kao što su hamami – javna kupatila, sahat kule, džamije, mesdžidi, tekije, biblioteke, medrese, mektebi, vodovodi, česme, mostovi, karavan-saraji, javne kuhinje, greblja, itd. Prihodi vakufa su se trošili kao rashodi za održavanje i obnavljanje objekata, za finansiranje njihovih gradskih djelatnosti, plaće raznih službenika (imama, mujezina, mualima, muderisa), izdržavanje učenika, siromaha, nemoćnih, pa i za vakufsku administraciju mutevelije – upravnike, nazire – nadzornike..."

O odnosu Bošnjaka prema vakufu, lijepo piše dr. Hazim Muftić: "Ne može se oteti sudu da se ovdje radi zaista o jednoj ustanovi, koja nam je svima istinski draga, a koju ipak svi malo pozanjemo."

Podjela vakufa po svrhi uvakufljenja:

a) Vjerska: džamije, mesdžidi, musalle, tekije;
b) Obrazovono-odgojna: medrese, mektebi, biblioteke;
c) Milosrdna: pomoć siromasima, jetimima, učenicima, putnicima, dužnicima, zarobljenicima, bolesnima i za zbrinjavanje napuštanih i oronulih životinja;
c) Socijalna: vodovodi, putevi, mostovi, sahat-kule, šadrvani, bunari, česme, hareme za ukop umerlih;
d) Privredna: bezistani, hanovi, zanatske radnje, stanovi i kuće.

VAKUFI U RAZLIČITIM DRUŠTVENO-POLITIČKIM PRILIKAMA:

a) Ustanovljavanje vakufa u Osmanskom periodu:

Dolaskom Osmanske države na prostore Bosne i Hercegovine udareni su snažni temelji vakufa, koji je bio i rezultatom brzog prelaska na islam od strane «Dobrih Bošnjana». Vakifi su uglavnom bili Bošnjaci koji su prihvatali islam. U prilog tome ide činjenica da je u Sarajevu prije pojave najvećeg vakifa i dobrotvora Gazi Husrev-bega bilo oko 40 vakufa. Mnogi od tih prvih vakufa su potpuno uništeni, pogotovo u vrijeme spaljivanja Sarajeva od strane Eugena Savojskog 1697. godine.

«Poznato je da je uloga vakufa za vrijeme osmanske uprave, naročito ranijeg perioda bila u toj mjeri značajna, da se razvitak gradova ne može odvojeno posmatrati od historije i uloge vakufa».

Zato širom Bosne mnogi gradovi i naselja u svom nazivu imaju odrednicu vakuf, a Antun Hangi, poznati putopisac, početkom XX stoljeća ovako opisuje vakufe: "Po vakufima su mnoga mjesta u ovim zemljama dobila svoja imena kao: Kulen Vakuf, Varcar Vakuf, Skender Vakuf, Gornji Vakuf, Donji Vakuf i mnogi drugi. Varcar-Vakuf zvao se je prije Varcarevo, ali otkako je ondje neki Kolaraga sagradio džamiju i osnovao vakuf, dobilo je to mjesto ime Varcar Vakuf. Skender Vakuf dobio je svoje ime od Skenderbega, a Kulen Vakuf od begova Kulenovića itd." Malo je poznato da je današnji Sanski Most imao izvorno ime Vakuf."

Zapravo, većinu starijih čaršija u našoj zemlji su utemeljili neki od vakifa. U Sarajevu su to Isa-beg Ishaković i Gazi Husrev-beg, u Tuzli Turali-beg, u Mostaru su to Karađoz-beg i Koski Mehmed-paša, Tešnju Ferhad-beg sin Skenderov, u Maglaju Kalavun Jusuf-paša, u Novoj Kasabi Musa-paša budimski vezir, u Banja Luci Ferhad-paša Sokolović i Sofi Mehmed-paša, u Gradačcu kapetani Gradaščevići: Osman, Murat i Husein, vakuf Mehmed-paše Kukavice u Foči, u Mrkonjić Gradu Kizlar-aga Mustafa, u Rogatici Husejn-beg sin Ilijas-bega, u Višegradu i Rudom Kara Mustafa-paša, u Čajniću Gazi Sinan-beg, u Gračanici Ahmed-paša Budimlija.

U prvim stoljećima Osmanske vladavine, uprava vakufima je bila potpuno decentralizirana. Tek u XIX stoljeću Turska donosi set zakona koji rješavaju imovinsko-pravna pitanja na savremeni način, a među njima i propisi koji reguliraju vakufe (Zakon iz 1859. godine, Uredba iz 1866. godine i još nekoliko manjih propisa). Ti zakoni i propisi su predviđali centralnu upravu sa posebnim Ministarstvom vakufa, sa sjedištem u Carigradu. Ovakvo stanje traje sve do okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine.

b) Vakufi u vrijeme Austro-Ugarske vladavine:

Od okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije, počinje uništavanje vakufa,  donošenjem niza zakonskih propisa koji su bili na štetu, kako vakufa kao posebne kategorije vlasništva, tako i na štetu bogatih Bošnjaka.

U vrijeme Austro-Ugarske vladavine, oduzeta su velika vakufska dobra, a na prvom mjestu musalle, na kojima su se obavljali bajram-namazi i koje su zaposjednute izgradnjom velikih objekata, kako bi se na taj način spriječilo ukupljanje Bošnjaka u većem broju, na jednom mjestu, iz straha od pobune. U većini čaršija, a na prvom mjestu u Sarajevu su oduzete musalle, a na njima su pravljeni veliki upravni objekti. Tako su na lokacioji sarajevske Musale sagrađena zgrada današnjeg Predsjedništva BiH, te zgrada Kantona Sarajevo i Općine Centar.

Zatim su uzurpirane atraktivne građevinske parcele u centrima gradova, kao i šumski i poljoprivredni kompleksi.

O stanju vakufa u prvo vrijeme vladavine Austro-Ugara, piše Abduselam I. Balagija: "U to vrijeme vakufi u Bosni i Hercegovini bili su prepušteni sami sebi. Nikakav nadzor i nikakva kontrola u upravljanju nije postojala. Mutevelije su se ponašali kao pravi vlasnici vakufske imovine. Zavođenjem zemljišnjih knjiga vakufske nekretnine upisivane su na ime zakupca, a najčešće samih mutevelija..."

"Uzurpiranje vakufskih dobara, grobalja i gradilišta bila su svakodnevna pojava. O toj uzurpaciji vakufskog zemljišta građani muslimani iz Sarajeva još godine 1886 podneli su pretstavku Zemaljskoj vladi, u kojoj se pored ostalog kaže: "Jesenas započeše na našem groblju (haremu) zvanom Čekrčinica od strane visoke Zemaljske vlade neke radnje, pa kad smo upitali šta to biva, kazali su nam, da će se to groblje poljepšati i oku milije prirediti. Kada proljetos te radnje bivaju gotove, uvidje narod da to groblje ne bi poljepšano, nego da se je pretvorilo u javnu baštu, pa gdje bivaju grobovi naših otaca, rodbine i sugrađana, tud sada vode putevi, vodometi, klupe namještene da služe udobnosti, a možda i zabavi svemu i svakome..."

"Statut za autonomnu upravu muslimanskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini je dobio carsku sankciju 15. aprila 1909. godine, a stupio je na snagu 1. maja 1909. godine. Ovim je okončana borba muslimana za vjersku i vakufsko-mearifku autonomiju koja je započela Džabićevim pokretom 3. maja 1899. godine, a završila se deset godina kasnije, 1. maja 1909. godine. Rezultat ove borbe je višestruko važan, ne samo za vakufe, već i za cjelu islamsku vjersku zajednicu, jer će ovaj Statut biti temelj svih kasnijih rješenja bez obzira na pormjenu vlasti u Bosni i Hercegovini, zapravo sve do 1945. godine."

c) Vakufi u vrijeme Kraljevine SHS:
Kraljevina SHS o čijem formiranju se građani BiH nisu demokratski izjasnili, donijela je nasilnim i nedemokratskim putem «Mjere o Agrarnoj reformi», kojima je u periodu 1918. -1939. oduzeto oko četiri miliona dunuma vakufske zemlje (4 000 000 dunuma) i dvanaest i po miliona dunuma beglučke zemlje (12 500 000 dunuma zemlje), što ukupno iznosi šesnaest i po miliona zemlje (16 500 000 dunuma zemlje – što vakufske, što beglučke), a izraženo u procentima, to bi bilo 27,6% ukupne površine BiH. U to vrijeme, mnogim vlasnicima velikih zemljanih posjeda je oduzeto oko 95% onoga što je bilo u njihovu vlasništvu. Pomenute činjenice su utemeljeni na "Memorandumu udruženja bivših posjednika kmetsko-beglučkih zemalja u Sarajevu", koji je upućen Kraljevskom namjesniku Pavlu 27. 09. 1938. godine. 1939.g. jednom odlukom Banjalučkog kotara oduzeto od Gazinog vakufa na prostoru Teslića i Tešnja 107.000 dunuma zemlje ( 1/3 obradivo zemljište, a 2/3 šuma za sječu!)

Samo u Sarajevu su u toku Kraljevine porušene 24 džamije, iz ranog turskog perioda, zatim su porušene dvije medrese: 1) Inadija medresa, na Bendbaši i At-Mejdan medresa (Misrijina), uz Bakr-babinu džamiju, na At-Mejdanu, izvršena je ekshumacija 75 grebalja, 108 dućana, 118 kuća i dvorišta, oduzeto je 90 voćnjaka, vrtova, oranica i livada.

U to vrijeme Srpska vlast je provodila projekat sistematskog naseljavanja četnika iz Srbije, na prostor Bosne i Hercegovine, gdje je bilo dominantno Bošnjačko stanovništvo.

d) Vakufi u vrijeme Socijalističke Jugoslavije:
Jedan do kraja krvoločan odnos prema vakufu u BiH se nastavlja i u Socijalističkoj Jugoslaviji, kada vakufi bivaju bukvalno dokrajčeni, a pogotovo u prvih četrnaest godina komunističke vladavine (1945-1959). Te, 1959. godine, gasi se Vakufska direkcija kao ustanova, koja nije više imala razloga za svoje postojanje, jer je 95% vakufske imovine do tada bilo oduzeto, te Vakufska direkcija nije imala svrhu svoga postojanja.

"Svi mektebi – niže vjerske škole u Sarajevu su nakon II Svjetskog rata ukinuti, odnosno, njihov rad je zabranjen, a objekti su promijenili namjenu..."

Oduzeti vakufi u periodu 1945 – 1990. godina:

Vrsta nekretnina Broj Površina M2
1.DUĆANI 1030 30620
2. GREBLJA 3027 8027682
3. KUĆE I STANOVI 1570 145232
4. ZGRADE 886 190304
5. GRADILIŠTA 4829 21948658

Materijalna šteta nanesena vakufu u vrijeme Komunistike Jugoslavije:
Vakufi su od 1950. godine, do prvih demokratskih promjena, 1990. godine, pretrpili ogromne materijalne gubitke:

  • Štete usljed nacionalizacije vakufskih stanova:

 - period 1950. – 1990.: 1500 stanova X 300,00 KM = 450.000,00 KM mjesečno x 12 mjeseci = 5.400.000,00 KM x 31 godina = 167.400.000,00 KM

  • Štete usljed nacionalizacije poslovnih prostora:
  • period 1950. – 1990.: 62.000 M2 x 25,00 KM = 1.550.000,00 KM mjesečno x 12 mjeseci = 18.600.000,00 KM x 31 godina = 576.600.000,00 KM

Ukupno: 744.000.000,00 KM

Porušeni i oštećeni vakufi u toku Agresije na BiH (1992-1995. godina):

a) Porušeni vakufi:

Red. br. Vrsta Srpski agresor Hrvatski agresor Ukupno
1. Džamija 534 80 614
2. Mesdžid 175 43 218
3. Mekteb 14 18 32
4. Ostalo (tekije i haremi)     447
Ukupno:   723 141 1311

b) Oštećeni vakufi:

R.br. Vrsta Srpski agresor Hrvatski agresor Ukupno
1. Džamija 249 58 307
2. Mesdžid 21 20 41
3. Mekteb     18
4. Ostalo (tekije i haremi)     106
Ukupno:   270 78 472

Materijalna šteta nanesena vakufu od 1996. godine do danas:

  • Štete usljed nacionalizacije vakufskih stanova:

- period: 1996. – 2007. godina:  1500 stanova X 300,00 KM = 450.000,00 KM mjesečno X 12 mjeseci = 5.400.000,00 KM x 11,11 godina = 64.350.000,00 KM

a) Federacija BiH: 38.610.000,00 KM
b) RS: 25.740.000,00 KM

  • Štete usljed nacionalizacije poslovnih prostora:

       - period: 1996. – 2007. godina:  62.000 X 25,00 KM = 1.550.000,00 KM mjesečno X 12 mjeseci = 18.600.000,00 KM X 11,11 godina = 221.650.000,00 KM

a) Federacija BiH: 150.150.000,00 KM
b) RS: 71.500.000,00 KM
_____________________________________________________________________
Ukupno:                                                                                                  286.000.000,00 KM

REKAPITULACIJA:
Vakufski stanovi i poslovni prostori; ukupna šteta:.................................1.030.000.000,00 KM

GODIŠNJA ŠTETA VAKUFA:
A) Federacija BiH godišnje ošteti vakuf:......................................................15.840.000,00 KM

B) RS godišnje ošteti vakuf:............................................................................9.660.000,00 KM

Ukupno šteta u BiH:......................................................................................25.500.000,00 KM

Odluka Sabora o oživljavanju rada Vakufske direkcije:

Vakufska direkcija je kao jedna od ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini oživila svoj rad, Odlukom Sabora IZ u BiH 14. 06. 1996. god. (broj: 2486/96). Obnavljanjem rada Vakufske direkcije, nakon 37 godina mirovanja njenoga rada, mi oživljavamo i sunnet Poslanika, s.a.v.s., i time se približavamo Allahu, nadajući se Njegovoj milosti.

Zadaci Vakufske direkcije su:

a) Zaštita vakufa, koje se nalazi u vlasništvu i posjedu IZ-e i njihovo unaprijeđenje;
b) Evidencija sviha vakufa i priprema za prihvatanje istih, nakon donošenja Zakon o restituciji;
c) procjena vrijednosti vakufa;
d) Shodno šartima vakifa, u skladu sa mogućnostima, vakufima vratiti njegovu svrhu, jer je "Šart (uslov) vakifa, kao i slovo zakona!";
e) Saradnja sa srodnim institucijama u svijetu i razmjena iskustava;
f) Višak sredstava oploditi i koristiti prvenstveno u odgojno-obrazovne svrhe i socijalne programe.

Uzroci osiromašenja i propadanja vakufa u BiH:
1) Ratovi i agresije susjednih zemalja;
2) Požari i elementarne nepogode;
3) Državne represivne mjere;
4) Slabosti u organizaciji i upravljanju vakufima.

Nova uvakufljenja:

  • U proteklih 1999. – 20078. godina Vakufska direkcija Sarajevo je izdala 773 vakufname, za novčana uvakufljenja, u Bosni i Hercegovini i bošnjačkoj dijapsori.
  • U protekloj godini je putem Rijaseta IZ-e u BiH bilo 26. uvakufljenja nekretnina na području medžlisa Islamske zajednice: Banovići, Bugojno, Cazin, Konjic, Modriča, Sarajevo, Srebrenik, Teočak, Tešanj, Travnik, Tuzla i Zavidovići.  
  • U 1999. godini je provedena aktivnost oko uvakufljenja certifikata, u visini od 3.086.200,00 KM. Isti su uloženi u PIF Bonus dd Sarajevo i PIF Bosfin dd Sarajevo. Rijaset Islamske zajednice je 03.07.2007. godine odobrio prodaju uvakufljenih dionica po cijeni od 470.037,76 KM i učešće sa istim u dokapitalizaciju Privredne banke Sarajevo.               
  • Od 1999. godine u okviru Vakufske direkcije djeluje Fond Bošnjaci, za stipendiranje nadarene djece;
  • U 2005. godini je uvakufljen Kompleks škole Gazaz, vrijednosti preko 20 miliona KM.
  • U Tuzli je u toku ukrupnjivanje više malih vakufa i izgradnja velikog Islamskog centra.

Problemi sa kojima se suočava Vakufska direkcija:

a) Nedonošenja Zakona o restituciji: Obećanja političkih stranaka od prvih demokratskih izbora pa do danas po pitanju donošenja Zakonao resituticiji nisu ispunjena. Naprotiv, organi vlasti ne pokazuju želju da će to pitanje u dogledno vrijeme biti riješeno, a posljednji Nacrt Zakona o denacionalizaciji na nivou Države je manjkav iz tri osnovna razloga: 1) predviđa prodaju vakufskih stanova i 2) predviđa resituciju od 1945. godine i 3) maksimalnu naknadu u novcu u visini od 150.000,00 KM po objektu.   
b) Nepostojanje vakufnama i samim time nemogućnost provedbe volje vakifa;
c) Pokušaji uzurpacije preostalih vakufa, kroz nove regulacione planove;
d) Nedomaćinski odnos nadležnih institucija po pitanju zaštite vakufa i utroška prihoda, u skladu sa vakufnamama;
e) Nedovoljna kadrovska osposobljenost Vakufske direkcije;

Zadaci koji se postavljaju pred institucije IZ-e u BiH u pogledu vakufa:

  • Insistiranje na hitnom donošenju Zakona o restituciji;
  • Afirmacija vakufa, kao posebnog institute u šerijatskom pravu i animiranje vjernika za uvakufljenjem imovine, koja na taj način postaje trajno dobro;
  • Davanje značajnijeg mjesta vakufu, u nastavnim jedinicama obrazovnih institucija Islamske zajednice u BiH;
  • Edukacija uposlenika IZ-e u BiH po pitanju vakufa;
  • Insistiranje na doslovnoj primjeni vakufnama, gdje god je to moguće;
  • Formiranje posebnih fondova za različite vidove uvakufljenja.

Perspektiva vakufa:   

- Nakon ispunjenja gore navedenig zadataka, pred vakufom se otvaraju velika polja djelovanja i vakuf može i treba da preuzme vodeću ulogu u pogledu finansiranja najvažnijih projekata IZ-e u BiH.
- Mišljenja sam da se od viška prihoda vakufa, te angažmanom novih vakifa može obezbijediti dobra materijalna pretpostavka za razvoj vakufa po savremenim normama.
- U tom smislu bi sve institucije IZ-e u BiH u saradnji sa Vakufskom direkcijom trebale da izrade kratkoročne i dugoročne planove revitalizacije vakufa, te ustanovljavanja novih vakufa, kako bi se institucije mogle na taj način samofinansirati.

Nezim Halilović Muderris
srijeda, 19. mart 2008.g. / 11. rebiu-l-evvel 1429.h.


Anketa

  • Koju godinu je Islamska zajednica u BiH proglasila godinom Aladža džamije?